Hermann Bollé

Hermann Bollé, hrvatski arhitekt njemačkoga podrijetla (Köln, 18. X. 1845 – Zagreb, 17. IV. 1926). Nakon završene graditeljske obrtne škole (1864–67), radio u ateljeu H. Wiethasea u Kölnu, a od 1872. za F. von Schmidta u Beču, te studirao arhitekturu na bečkoj Akademiji. Za boravka u Italiji (1875/76) upoznao je biskupa J. J. Strossmayera i I. Kršnjavoga te 1876. preuzeo gradnju đakovačke katedrale i nadzor restauracije zagrebačke crkve sv. Marka po Schmidtovim planovima. Zbog intenzivne arhitektonske djelatnosti koju je započeo u Hrvatskoj, 1878. nastanjuje se u Zagrebu. Po uzoru na gotičke ili renesansne oblike ili reminiscencijama na pučko graditeljstvo, izgradio je Bollé u Hrvatskoj više objekata pa se smatra jednim od najplodnijih i najuglednijih hrvatskih arhitekata (izdvajaju se gimnazija u Osijeku, od 1880; Kemijski laboratorij na Strossmayerovu trgu, 1882–84; Evangelička crkva i općina, 1882–87; zgrade Muzeja za umjetnost i obrt i Obrtne škole, 1882–92; kompleks Mirogoja, 1883–1914 – sve u Zagrebu); u romantičnom duhu idealiziranja stila obnavlja i restaurira hodočasnički kompleks u Mariji Bistrici (1878–83), katedralu i nadbiskupski dvor (1880–1905) te više kaptolskih kurija (nakon 1880) u Zagrebu. Izvor: Bollé, Herman. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 17. 11. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8551>.