Obiteljska kuća Ernesta Ehrlicha na Tuškancu 17 sagrađena je 1916. prema projektu Ernestovog brata, arhitekta Huge Ehrlicha. To je jednokatna, samostojna zgrada u “rustičnom” stilu, koji je naglašen strmim i na oba kraja zakošenim krovom, drvenim balkonima i dvostrukim prozorima na istočnom pročelju, koji evociraju karakterističan raspored prozora drvenih seljačkih kuća. Skromna i neupadljiva vanjština zgrade krije, međutim, veoma diferenciran unutarnji raspored, koji ide među najbolja Ehrlichova prostorna rješenja. Razmještaj prostorija nije određen uličnim smjerom, nego najpovoljnijom orijentacijom u odnosu na karakter i funkciju svake pojedine prostorije: kuhinja i nusprostorije okrenute su prema istoku, tj. prema ulici i prema sjeveru, blagovaonica gleda prema vrtu, a sobe na zapad kuda se otvaraju slobodni vidici prema šumi. Blagovaonica je na zapadnoj strani odijeljena od soba, a na suprotnoj strani otvara se na terasu u razini vrta s drvenom pergolom čime je ostvarena logična povezanost unutarnjeg i vanjskog prostora. Upravo ovaj motiv niske terase koja je namijenjena boravku na otvorenom, a funkcionalno je povezana s blagovaonicom, koja svojom “arhitekturom” još pripada kući, ali se iz nje pruža i rastvara prema vrtu, čini da je ova Ehrlichova zgrada na neki poseban način ambijentirana. Kuća je kasnije pregrađena i dograđena. (Domljan, 1979:88-90)
