Boćarski dom “Zrinjevac” na Prisavlju 2 sagrađen je 1991. prema projektu Srebrenke Treursić-Katušić i Andreja Vukašina. Arhitektura Doma proistječe iz dosega osamdesetih godina, iako unosi i vlastitu stvaralačku notu svojih autora. Kako udomljuje novu sportsku disciplinu, bez uzora u zagrebačkoj arhitekturi, ostvaruje zgradu koja po svojem karakteru nije zaboravila na postmodernu, posebice pri rasteriranju otvora i oblikovanju pročeljnih dodataka. S visokim i možda donekle nerazmjernim ulaznim vanjskim stubištem preuzima iskustva nekih drugih sportskih objekata u Zagrebu (dvorana Cibone ili plivački bazen Mladosti), a općim dojmom vraća se iskustvima moderne pa unatoč svemu pokušava i uspijeva dosegnuti funkcionalnost, prepoznatljivost i dobro povezivanje s prostorom prisavske nizine. Odnosi među pročeljnim kockama s otvorenim prizemljima koje se međusobno odvajaju blago zaobljenim staklenim plohama takve su naravi da ne remete cjelovitost temeljne mase objekta. Skulpturalno stakleni dodaci na glavnom pročelju i ugaoni, samo vizualno naglašeni rizaliti daju stanovitu poetičnu notu toj, po mnogim elementima strogoj, iako po općem dojmu mladenački razigranoj rekreativnoj arhitekturi. Autori su pokušali uspostaviti vlastiti izraz i to im je uspjelo. (Ivo Maroević -1)
