Kuća građevinskog poduzetnika Adolfa Müllera u Masarykovoj 10, kao i kino “Balkan Palace” (danas “Europa”), te stambeno-najamna kuća u Miškecovom prolazu, sagrađeni su 1924./1925. u stambeno-poslovnom sklopu između Marovske i Samostanske ulice (danas Masarykove i Varšavske ulice), prema projektu Srećka Florschütza. Da bi što bolje iskoristio građevinsku parcelu, Florschütz je u sklopu navedenog zahvata planirao i pješačku ulicu prema njoj orijentirao manje reprezentativnu stambeno-najamnu kuću i kino. Pri oblikovanju pročelja stambeno-najamnih kuća orijentiranih na Masarykovu i Varšavsku (koja nije izvedena) koristio se neoklasicističkim elementima: pročeljem s četiri naglašena korintska stupa u sredini, trima jonskim pilastrima sa svake strane te velikim uvučenim zabatom postavljenim iznad prozora mansarde s rozetom. Taj neoklasicistički element u Masarykovoj 10 dignut je iznad mezanina, u tri etaže, da bi u prizemlju nesmetano realizirao prodajne prostore i javni pješački prolaz. Sama zgrada kina podijeljena je na prostor čekaonice, dvorane i na mali administracijski prostor. Ulaz u kino planiran je iz Miškecova prolaza. Pri projektiranju kina Florschütz je veliku pozornost pridao rješenju problema konstrukcije stropa velike dvorane i uređenju enterijera. Ispred ulaza u veliku dvoranu projektirao je dvije čekaonice: u prizemlju i na katu. Ćekaonice je uresio bogatim štukaturskim dekoracijama (kao i prostor dvorane), drvenim modeliranim stupovima i skulpturama, tj. postsecesijskim klasicističkim detaljima. (Jasenka Kranjčević)
