Višestambena zgrada na uglu Ljudevita Posavskog 19-19A /Crvenog križa 18-20 sagrađena je između 1949. i 1951. za potrebe oficira tadašnje JNA, prema projektu Franje Zvonimira Tišine. Izvorno to je bila četverokatnica s jednostrešnim kosim krovom prema ulicama i ravnim krovom prema dvorištu. Peti kat s ravnim krovom nadograđen je 1960-ih. Osim u tome dijelu, zgrada je uglavnom zadržala isti izgled, a krovni vijenac je nakon nadogradnje kata postao razdjelni vijenac između četvrtoga i petog kata. Zaobljeni ugao zgrade vertikalno je kaneliran od sokla do razdjelnog vijenca (prije do krovnog vijenca), kao i kod Tišinine zgrade na uglu Heinzelova 26 /Zvonimirova. Na ulazu u Ul. Ljudevita Posavskog 19A su dvosobni stanovi i garsonjere koje imaju po dva svojevrsna francuska balkona (po jedan sa svake strane zaobljenog ugla). Kod garsonjera je zanimljivo riješeno i prozračivanje kupaonica. Fasada je kod njih na svim etažama (osim nadograđenog petog kata), na dijelu zida kupaonica prema Ul. Crvenog križa, perforirana - 15 cilindričnih otvora, pravilno raspoređeni u formi vertikalnog pravokutnika. Na tome mjestu s unutarnje strane zida ugrađeni su prozori koji se povremeno otvaraju radi prozračivanja prostorije.* Na sličan način u nekim zgradama i kućama iz 1950-ih (zavisno od rasporeda prostorija u stanu i stanova u zgradi) riješeno je prozračivanje i smočnica i/ili kuhinja (npr. neboder na uglu Martićeva 22-24 /Vojnovićeva 22-32, sagrađen 1957. prema projektu Milana Žerjavića i Pavla Baranyaija), ali i ranije (npr. zgrada Deutsch na uglu Martićeva 4 /Smičiklasova 18, sagrađena 1927. prema projektu Aladara Baranyaija). Dva ulaza u Ul. Crvenog križa 18 i 20 imaju zrcalno simetrična pročelja, stanovi su veći i kvalitetniji, kao i oni na ulazu u Ljudevita Posavskog 19. S obzirom na stanje naše poslijeratne arhitekture, solidna interpolacija u blok međuratnih modernističkih zgrada.
*Zahvala gosp. Marinu Lovrinovu za nacrte i podatke o zgradi, kao i na inicijativi da se pozabavimo opusom arhitekta Tišine.
