Stambeno-poslovni kompleks Ban centar na uglu Cesarčeva 4 /Trg Europe sagrađen je između 2010. i 2013. prema projektu troje zagrebačkih arhitekata: Svebora Andrijevića (Arhitektura Svebor Andrijević d.o.o.), Otta Barića (Arhitektura Tholos Projektiranje d.o.o.) i Senke Dombi (Drugi ured d.o.o.). Obrazloženje oblikovanja i funkcionalnog rješenja zgrade Ban centra za časopis “Građevinar” dala je arhitektica Senka Dombi, koja je u ime tročlanog projektantskog tima bila voditeljica projektiranja:［...］”Valjalo je zaokružiti jedan tipičan gradski blok koji se počeo oblikovati početkom 20. st. suvremenom interpolacijom i uskladiti ga s okolnim zgradama, ali i s povijesnim sadržajima Kaptola i živopisnim jednokatnicama Stare Vlaške s druge strane ulice. Dugačko je sjeverno pročelje raščlanjeno u najvišim katovima, a plohama su vertikalnim i horizontalnim lomovima vizualno ublažene dimenzije. Isto je tako istočno pročelje razloženo u tri blago nakošene plohe da bi se smanjila veličina i uskladila s oblikovanjem okolnih zgrada. Inače su plohe susjednih pročelja, ali i nagibi krovova i linije vijenaca, nastavljeni i nadograđeni na novoj zgradi. Nastavljen je vijenac Fischerove zgrade u Kurelčevoj s četiri etaže, a s te je zgrade prenesen i mansardni nagib. Ugao Kurelčeve i Cesarčeve tlocrtno je uvučen prema zapadu da bi se oslobodio pogled iz Jurišićeve ulice prema katedralnom kompleksu i Staroj Vlaškoj. Cijelo se sjeverno pročelje visinom vijenca i ravninom pročelja također nastavlja na Fischerovu zgradu Gradske štedionice, ali se na istoku pročelje lomi i spušta na visinu od pet etaža kako bi se prilagodilo pročelju Hönigsberg-Deutscheve zgrade u nastavku Stare Vlaške. Stoga se pokušalo zadržati obrise okolnih ulica, odrediti trg ispred glavnog pročelja, poštivati međusobni dodir različitih povijesnih cjelina te nadograditi unutrašnjost bloka intimnijim javnim sadržajima i zelenilom. Takvo je rješenje na neki način nametnuo i tlocrtni oblik nove gradske uglovnice, pa su vanjske konture zgrade čvrste i kompaktne te usklađene s linijama okolnih zgrada, a unutrašnjost je razvedena i razigrana, baš kao što je to slučaj kod ostalih donjogradskih stambenih blokova.” (Branko Nadilo -6)
