Matija Leonhart, (Lehort, Lenard, Lenhart, Lenhord, Lenhort, Leonhard; Mathias), graditelj (Beč, ? — Zagreb, 12. VI. 1762). Izučio graditeljski zanat vjerojatno u Beču. God. 1730. postao građaninom Zagreba, gdje je imao kuću u Radićevoj ul., kbr. 32, od 1737. upotrebljavao naslov »zidarski majstor«, 1741. osnovao graditeljski ceh (zidari, tesari, klesari), od 1752. obavljao gradske dužnosti, među ostalim zastupnika, blagajnika, pomoćnika skrbnika župne crkve sv. Marka, prefekta ubožnice. Radeći za isusovce u Zagrebu i franjevce Hrvatsko-kranjske provincije te plemstvo, samostalno i s palirima i zidarima svoje radionice, razvio je znatnu graditeljsku djelatnost u Hrvatskoj. U Zagrebu je sagradio skladne barokne građevine, 1737. isusovački ljetnikovac kraj nekadašnje kapele, danas crkve sv. Franje Ksaverskoga (poslije vila Mallin, Naumovac, kbr. 12), te 1754. palaču B. Magdalenića u Demetrovoj ul., kbr. 7 (izmijenjena dogradnjom klasicističkoga trijema oko 1830), i I. Bužana u Opatičkoj ul., kbr. 8 (trokrilna jednokatnica s baroknom balustradom stubišta i arkadama prema dvorištu, obnovljena 1941. prema projektu B. Bauera, danas Ured za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade RH), obje prilagođene zatečenim gradskim bedemima. Budući da je oko 1738. izradio tlocrt saborske palače na Markovu trgu (objavila L. Dobronić, 1993), može se pretpostaviti njegovo autorstvo prve zgrade Sabora, ujedno prve barokne palače u Gornjem gradu. (Višnja Flego, 2013.) Izvor: LEONHART, Matija. Hrvatski biografski leksikon (mrežno izdanje). Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2023. Pristupljeno 21. 11. 2023. <https://bl.lzmk.hr/clanak/11710>.
