Ignjat Fischer

Ignjat Nathan Fischer (Zagreb, 18. VI. 1870. - Zagreb, 19. I. 1948.), hrvatski arhitekt, školovao se u Beču i Zagrebu gdje je maturirao za zvanje “graditeljsko poduzetničtvo”. Upisao je 1890./1891. studij na Deutsche Technische Hochschule u Pragu. Nema dokaza da je i diplomirao. Na početku karijere kratko je surađivao s Amadeom Carneluttijem. Od 1897. do 1899. radio je s Antonínom J. Hrubýjem u zajedničkom poduzeću “Gradjevno tehnički bureau i gradjevno poduzetničtvo Nathana Fischera i Antonína J. Hrubýja”. Nakon toga jedno je vrijeme radio kao vanjski suradnik Građevnoga odsjeka Zemaljske vlade. Fischerova intenzivna projektantska i graditeljska djelatnost počela je nakon 1906. godine. S grupom suradnika u Građevnom odsjeku projektirao je veliki kompleks Zemaljske bolnice na Šalati (1908./1909.). Samostalno je projektirao brojne stambene i poslovno-stambene zgrade, vile, zgrade specijalnih namjena (sanatorij/poliklinika, kino-kazalište, sjedište masonske lože, robnu kuću), a značajno je i njegovo urbanističko rješenje za sjeverni dio Sveučilišnoga trga (1911./1912.). Od 1918. do 1939. ostvario je velike i raznovrsne graditeljske pothvate. U Zagrebu je projektirao banke, poslovne i stambene zgrade, adaptacije, a u Hrvatskom primorju gradio je hotele i vile. Tijekom 1920-ih i početkom 1930-ih u Fischerovu su atelijeru bili zaposleni mladi arhitekti, buduća nezaobilazna imena hrvatske moderne arhitekture: Bela Auer, Zvonimir Vrkljan, Zoja Nepenina - Dumengjić, Milovan Kovačević, Frane Cota, Slavko Löwy, Zvonimir Požgaj. (Marina Bagarić)