Drago Ibler

Drago Ibler, hrvatski arhitekt (Zagreb, 14. VIII. 1894. – Novo mesto, Slovenija, 12. IX. 1964.). Diplomirao je na Visokoj tehničkoj školi u Dresdenu 1921. godine. Od 1922.–1924. radio je u atelijeru H. Poelziga u Berlinu, čiji je ekspresionistički utjecaj od goleme važnosti za Iblerov opus. Godine 1926. postao je profesor arhitekture na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 1929 (kuća Puks) do rata projektirao je, često u suradnji s D. Galićem, niz zgrada funkcionalističkih obilježja. Najznačajnije su od njih kuća Rittig u Ilici 163 (1929), kuće Wellisch u Martićevoj ulici 13 i u Vlaškoj ulici 60 u Zagrebu (1930), upravna zgrada Higijenskoga zavoda na Mirogojskoj cesti u Zagrebu (1931), vila Robić na Korčuli (1933), vila Blažeković u Zamenhofovoj ulici (1936) i vila Antić-Pajkurić u Nazorovoj ulici u Zagrebu (1940). Od poslijeratnih njegovih djela ističu se projekti za rezidenciju na Dedinju i za operu u Beogradu (1948), za neboder na Trgu maršala Tita (1954) i za vilu Izvršnoga vijeća na Prekrižju (1961–64) u Zagrebu, te realizacija tzv. drvenoga nebodera u Martićevoj ulici 9 i stambenog bloka Izvršnoga vijeća NRH na Iblerovu trgu, kbr. 2 (1957–58) u Zagrebu. Izvor: Hrvatska enciklopedija, LZMK